Ovaj crtez nastao je u vreme u kome sam, kao i vecina tinejdzera, pokusavala da pronadjem sebe i sopstveni identitet. Osim "avangardne" muzike, ucenja stranih jezika, konzumiranja umetnosti u svim formama i oblicima, obilaska boemskih mesta i ko zna cega sve jos, naslo se nesto sto me je prilicno zaokupljalo. Crtanje. Za slikanje nisam nikad mnogo marila. Te daleke 1980. ili 1981, pohadjala sam casove crtanja i slikanja u cuvenoj školi u Sumatovackoj. Nikad nisam prestala da volim ovu tehniku. Moja cerka ima slican, ali mnogo raskosniji dar od mene. Volela bih da ga neguje. Makar ovako, kao i ja, za svoju dusu.
U svakom slucaju, ovaj autoportret nikad nije ocenjen od umetnickih autoriteta, a ja sam cak uverena da i ne bi dobio neke sjajne kritike.
Meni je iz nekog razloga drag. Samoj sebi sam bila (i mozda ostala) upravo takva.
Evo mene, pre ravno 30 godina.
No comments:
Post a Comment